Već dugo vremena radim sa ovim materijalom, ali do današnjeg dana nisam sasvim sigurna kako se pravilno zove – POLIMERSKA ili POLIMERNA glina.
Jedan moj raniji poslodavac mi reče svojevremeno da sam previše formalista, profesorka u srednjoj da odlično vladam gramatikom i pisanjem tekstova (i u srpskom jeziku i u daktilografiji), sestra kaže da sam p….z.. (ne precizna, nego nešto što se ne govori pred sitnom decom), a svi su pri tom mislili (u ovom ili onom kontekstu) da puno pažnje polažem na pravilnu formu rečenica, izražavanje i gramatiku. Ovo pišem da znate zašto htedoh da se pozabavim ovim jako bitnim problemom (osim što u zaglavlju piše Dokona domaćica).
Elem, postoje oprečne informacije na koje sam naišla, vezano za ime ove gline: bitniji domaći majstori od polimera , uvoznik, a i većina laika je listom zovu POLIMERSKA, Google podjednako izbacuje oba naziva, Wikipedia je neodređena, a ja mislim da je prvi gramatička greška.
Pokušala sam da se podsetim gradiva iz srpskog jezika iz četvrtog razreda osnovne škole kada se u moje vreme učilo o pridevima:
Pridevi su promenjive vrste reči koje stoje uz imenicu i bliže je određuju, odnosno označavaju neku od osobina imenice uz koju stoje. Oni se slažu sa imenicom uz koju stoje po rodu, broju i padežu. U rečenici pridevi nisu samostalne reči, a vrše službu atributa ili imenskog dela predikata, odnosno imaju atributsku ili predikatsku funkciju.
Prema značenju pridevi se dele na:
opisne (označavaju osobinu imenice uz koju stoje, kakvo je),
prisvojne (označavaju pripadnost imenice uz koju stoje nekome, čije je),
gradivne (označavaju od čega je napravljena imenica uz koju stoje, od čega)
vremenske (označavaju imenicu po vremenu) i
mesne (pokazuju mesto).
Ako ćemo pratiti tu shemu – u smislu da je polimer materijal od kojeg je delom napravljena ova vrsta gline (znači gradivni pridev) – onda bi trebalo da je svakako POLIMERNA jer bi mogla biti i vodena, zemljana, metalna, drvena, kamena… a nije nikako POLIMERSKA jer bi onda bila iz ili sa mesta P/polimera kao što bi bila zemaljska, beogradska, seoska… kad bi bila sa Zemlje, iz Beograda, sela…
Istom logikom se vodim kada kažem da je neka roba gvozdena (načinjena od gvožđa) ili gvožđarska (iz gvožđarske radnje) (možda je ovo pogrešno?).
Ali ako je vodena, zemljana, drvena – zašto je onda aluminijumska (ili betonska, ili vinska)??
Pre nekog vremena sam postavila ista pitanja jednoj mladoj profesorici srpskog jezika i zaprepastila se kad nisam dobila konkretan odgovor.
E, sutra ću da prepadnem sa istim pitanjem jednu matoru (sa 20 i kusur godina staža), pa da glasamo.
Jel` imate vi neko mišljenje? Diskusija je otvorena!
Biljana, nema opšteg pravila kada će se za izvođenje prideva upotrebiti nastavak -ski, a kada -ni. Ponekada se koriste oba sa istim značenjem, a ponekada dobijamo dva prideva različitog značenja. Oblik sa -ski je nešto uobičajeniji u srpskoj verziji negdašnjeg zajedničkog jezika, a onaj na -ni u hrvatskoj.
Matičin jednotomnik daje samo oblik polimerski (opisan kao “koji se odnosi na polimere”), a polimeran/polimerni se nigde ne spominje. Verujem da nam to ukazuje da se u ovom slučaju oblik na -ni ne koristi kod nas.
Usput, poređenje oblika gvozden i gvožđarski u ovom slučaju nije na mestu jer je gvožđarski izveden od gvožđara, a ne od gvožđe. To bi bilo kao da poredimo oblike brvneni i brvnarski. Gvožđarni i gvožđarski bi bilo pravilno poređenje, kao porezni i poreski.
Na kraju krajeva, zašto konačno ne bismo nazvali i ovaj materijal pravim imenom – plastična glina?
Cayca, veloko hvala na opširnom odgovoru i pojašnjenju, nadam se da će biti još reagovanja na potegnuto pitanje. Baš me je zanimalo šta imaju da kažu na ovu temu i stručni i laici (u ove druge spadam ja) jer se veoma često dešava da svoj maternji jezik ne poznajemo dovoljno i govorimo pogrešno.
koju svi želimo da zadržimo, jer imamo
Svakako bi bilo pravilnije nazvati je “plastična glina” (taj termin u drugačijem obliku koristim kad hoću da objasnim od čega pravim nakit – od vrste plastike), ali onda ova glina nije tako fensi, prosto gubi na ekskluzivnosti
potrebu da neke jednostavne stvari mnooogo uvijamo u celofan.
Imam još jednu nedoumicu, bez zadnjih namera, “polimerna glina” je noviji izraz, šta Matica Srpska ima da kaže na njega sada – gorepomenuto objašnjenje se, mislim, odnosi na hemijske zavrzlame poznate srpskom jeziku od mnogo ranije?
I, da, nisam dobro razmislila navodeći primere gvožđarski i gvozdeni, promaklo mi je!
Uvek sam raspoložena da pomognem oko jezičkih nedoumica
Matičin jednotomni rečnik je prilično nov – iz 2007. godine. U onom starom se spominju samo polimeri i polimerizacija, ne i pridev, tako da napredujemo.
Mogu da se raspitam kod kolega srbista šta oni imaju da kažu na ovu temu.
Ne znam šta je gramatički ispravno, jer do sada nisam imala priliku da se srećem s tim terminim, ali mom uhu više godi polimerna glina. Nemam nijedan pravopis kod sebe, tako da ne mogu da proverim šta je ispravno. Jedino što sam pronašla u nekom starom Vujakliji je:
polimeran (grčki – deo) – onaj koji ima mnogo delova, sa mnogo članova, mnogočlan.
Što se tiče srbista, ni oni ponekad ne znaju koje pravopisno ili gramatičko pravilo važi za reči koje nisu naše. Pročitala sam u nekim pravopisima za neke reči “može i ovako, ali je bolje ovako). Pa sad… polimeran uz fensi, plastičan uz moderan, luksuzan… (ni sama ne znam značenje ove pozajmljene reči)…
Stoji da ni srbisti ne znaju sve, ali znaju ako postoji pravilo.
Ovo nije pravopisno već leksičko pitanje. U pravopisnom rečniku se navode reči čije beleženje predstavlja problem, što ovde nije slučaj i zato odgovor na ovo pitanje nećemo naći u njemu. Najviši autoritet za značenje i oblik reči jeste Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika Matice srpske, a za savremenije termine treba koristiti i Rečnik srpskoga jezika. Što se stranih reči tiče, Vujaklija u ovom slučaju nije najbolji izvor jer nije dopunjavan, a izdat je pre dvadeset godina. Ja nemam Veliki rečnik stranih reči i izraza i ne mogu ni da pretpostavim koji su oblik Klajn i Šipka uzeli, ali ću nastaviti da tražim odgovor na ovo pitanje.
Uopšte nisam rekla da je Vujaklija (Leksikon stranih reči i izraza, Milana Vujaklije) najbolji izbor za traženje odgovora, pogotovo što je izdanje koje imam iz 1961. godine. U izdanju iz 1980. godine uopšte ne postoji izraz polimeran, ali se zato ponavlja izraz polimerizacija – proces stvaranja polimernih (ne polimerskih) hemijskih jedinjenja. Meni, kao laiku, ostaje da verujem čika Vujakliji (nije ni on za bacanje), dok ne saznam šta je ispravno.
Sad da l’ je lingvističko il’ morfološko pitanje, ko će ga znati.
Ne znam kako sam “leksičko” pročitala kao “lingvističko”…
Pre svega, veoma mi je drago što me niste shvatili neozbiljno i što ste odvojili vreme da mi pomognete i pojasnite, a nadam se da se neće završiti samo na debati, kao i da će se javiti još neko sa svojim viđenjem i eventualnim jasnim objašnjenjem kako bi ova reč trebala da se formuliše. Možda nekom ovo liči na zabavu dokonih, ali se meni čini da je to jedan od mnogih slučajeva kada ne znamo kako nešto da kažemo, pa ga zovemo pogrešnim imenom. Valjda mi niko neće zameriti što ponekad preteram u cepidlačenju
…
Ja sam baš radoznala šta je tačno… Ako grešim, volela bih da to ispravim…
Samo nastavi da budeš dokona, al’ ne preteruj u cepidlačenju i prepadanju posetilaca…
;-D
Interesantno je pitanje. Glasam za polimernu glinu.
Ja sam uočila nešto zanimljivo:
zemalj-ski
aluminijum-ski
metal-ski
pre nastavka -ski su suglasnici
vode-ni
polimer-ni
gvozde-ni
pre nastavka -ni su samoglasnici, mora da to ima neke veze šta je ispravno.Davno je bilo kad sam išla u osnovnu školu.
Takodje glasam za polimernu glinu! (vodjena logikom, sluhom i blijedim ostacima znanja o gradivnim pridjevima). Zakljucak, 200% pratim tvoju logiku.
Evo i mog misljenja na ovu temu…
Ja najradije kazem da je moj nakit od beolina, fima, prema ili slicne mase (zavisno od proizvodjaca) za modelovanje koja ima slicnu strukturu plastelinu sa dodatkom plastifikatora. Mnogo komplikovanije i duze za objasnjavanje, ali bar im je mnogo pribliznije i jasnije od “polimerske” (ili vase “polimerne”) gline.
Dakle, moje misljenje je da je ispravno iskljucivo poilmerSKA glina, a da je izraz polimerNA glina hrvatski izraz… pored toga izraz “polimerna” glina sam prvi put cula vrlo skoro, dok “polimersku” glinu koristim vec skoro 14godina…
U svakom slucaju, smatram da je polimerSKA srpski izraz, a polimerNA hrvatski, isto kao sto je profesorKA srpski izraz, a profesorICA hrvatski…
agroekonomija – kad bi moglo da se izglasa sta je ovde tacno, verovatno bi “polimerska” bilo ispranvo, ali meni ipak taj izraz para usi…
*** verovatno bi “polimerna” bilo ispavno, ali meni ipak taj izraz para usi…